nastaju raspadanjem kometa ili asteroida Meteor: svetlosna pojava koja nastaje ulaskom tela/ čestice (meteoroida) velike brzine u Zemljinu atmosferu. Jonizovani gas u okolini te čestice emituje svetlost Meteorit: veći i čvršći meteoroid koji izdrži prolazak kroz Zemljinu atmosferu i dospe do površine Zemlje Ulaze u Zemljinu atmosferu brzinom 11-72 km/s Imaju sagorelu koru i često aerodinamičan oblik Pad (Fall): Meteoriti koji su bili uočeni tokom leta kroz atmosferu Nalaz (Find): Svi ostali
verujemo da je Sve postalo u Velikom prasku pre oko 13 Ga Nastali H (Z=1-3) i He (Z=4) (Li u tragovima Z=6-7) Ostatak PSE nastao nukleosintezom u zvezdama (različiti procesi: fuzija, s- proces, r-proces) Materija stvorena u zvezdama oslobadja se u medjuzvezdani prostor zvezdanim vetrovima ili konačim uništenjem zvezda (novae, supernovae)
K (periferni protodisk) Centralni delovi protodiska jesu dostigli visoke temperature, ali u fazi koja je prethodila kondenzaciji prvobitnih tela (u pre – T Tauri fazi) KONDENZACIJA White (2006), Chapter 10 - Cosmochemistry
Ga kolapsom interstelarne materije pod dejstvom gravitacije (moguća i eksplozija obližnje zvezde) Iz molekularnog oblaka (= interstelarna materija s elementima veće mase, gustine) Prvi stadijum u postanku Sunca trajao je oko 100 000 godina, sve dokle nije otpočela fuzija H u He
i prašine, koji je većim delom bio privučen ka središtu Zbog odrzanja ugaonog momenta, oblak je postajao sve tanji i konačno formirao disk u ravni rotacije Iz ovog protodiska lokalnom akrecijom materije nastali su planetezimali (>1 km); ostaci tih planetezimala su asteroidi Fragmenti ovih objekata su najčešći izvor meteorita koji dospeju na Zemlju
planete Unutrašnji deo diska topliji – stenovite planete; spoljašnji deo hladniji – snow line – gasovite planete Izmedju unutrašnjih i spoljašnjih planeta Asteroidni pojas – poreklo najvećeg broja meteorita
visokotemperaturnim uslovima) ukazuju na lokalno kratkotrajno zagrevanje (flash heating) Metali: Re, Os, Hf, Zr, Ir, Ru Ovo su izuzetno retki elementi – kondenzovaće u najsitnije kapljice KONDENZACIJA: Refraktorne inkluzije
(CAI) ili refraktorne inkluzije (Temperatua: 1800 K) Prvi kondenzati najstariji materijal u SS: 4567 miliona godina Kapljice (Fremdlinge) retkih metala pronadjene u CAI-ma U inkluzijama takodje povećane koncentracije ostalih refraktornih elemenata: U, Th, Zr, Ba i Lantanidi (rekte zemlje) KONDENZACIJA: Refraktorne inkluzije
prvi silikatni minerali (Fe, Mg, Si) Olivin (Fe,Mg)2SiO4 Piroksen (Mg,Fe)2Si2O6 Nastaju hondrule: sitne (0.1-5 mm) kapljičaste frakcije koje se u najvećoj meri sastoje od olivina i piroksena Nastale 1 – 4 Myr nakon CAIs (Amelin et al., 2002, Bizzarro et al, 2004) Ostale komponente: Ca-silikati, Fe-Ni metal… KONDENZACIJA: Hondrule
sistemu Sastoje se od komponenata koje su kondenzovale pre 4.5 Ga i od tada ostale nepromenjene Zbog svog “primarnog” sastava često ih poredimo sa ostalim planetarnim materijalima, da opišemo koliko je materijal “evoluirao” (evolved) Najčešća klasa meteorita White (2006), Chapter 10 - Cosmochemistry
Hondrule Refraktorne inkluzije (CAI ) Metale Sitnozrni matriks (~µm komponente) U matriksu takodje presolarna prašina (MM i IPD) Chondrite from Dar al Gani. 4 cm wide, it shows numerous varieties of chondrules in a matrix of metal flakes
obične (Ordinary), enstatitske (Enstatite) i karbonske (Carbonaceous) Obični (Ordinary): dalja podela na 1. H (high iron) – dosta oksidovanog Fe, olivin 2. L (low iron) – misli se na oksidovano Fe 3. LL (low total iron) – niske koncentracije oksidovanog, redukovanog i metalicnog Fe, kao i drugih siderofilnih (Fe- sličnih) elemenata Enstatitski Gotovo svo prisutno Fe je redukovano do elementarnog stanja (metal), tako da je Si:Fe odnos veći nego kod O-hondrita Nastaje enstatit (Mg-piroksen) Karbonski (ugljenicni): najprimitivniji medju hondritima, neki ne sadrže ni hondrule (CI meteorit se najčešće koristi za poredjene) * Stara podela I-III; danas se dodatno koriste uz C-O-E nomenklaturu HONDRITI: Podela
mase i dimenzija (do 500km u prečniku) Povećanje temperaturnog gradijenta Najveći izvor toplote 26Al i drugi iščezli radioaktivni elementi (elementi koji imaju kratak period poluraspada) Pronadjeni produkti raspada: 26Mg i ostali Ostali izvori toplote: impakti, gravitaciono sažimanje Niski pritisci (2 kbar u jezgru) – potrebne visoke temperature za inicijalno stapanje ~1200K Fe-Ni, ~1300K silikati
materijala Teži metalični rastopi migriraju ka centru i formiraju jezgro (Fe-Ni) Lakši silikatni (olivin, piroksen) rastopi migriraju ka površini Daljim sudaranjima i impaktima može doći do konglomerizacije čitavog tela RAZVOJ planetezimala
nemaju hondrule Potiču s površine diferenciranih tela – bogatiji silikantim materijalom, siromašniji u metalima Stenoviti – diferencirani – znatno maldji Slični bazaltnim stenama sa Zemlje, pokazuju teksture magmatskih stena (materijal koji kristališe iz rastopa) Ukupno čine oko 8% svih meteorita Najvažnije grupe su tzv. HED: Eukriti (Mg (Ca) – piroksen), veoma slični bazaltima Diogeniti (Mg (Fe) – piroksen) Hovarditi (breča sastavljena od prethodne dve klase) Potiču sa asteroida 4 Vesta (asteroidni pojas, 530 km prečnik) NWA 3147 eukrit
mladji (~ 1.25 Ga) Hemijski sastav, a posebno sastav plemenitih gasova (Ar) ukazuju da potiču sa Marsa To zaključujemo jer nam je poznat sastav atmosfere Marsa po uzorcima sa Vikinga, 1976 Grupa dobila ime po predstavnicima: Shergottite, Naklithe i Chassignite, oko 70 predstavnika Poznati predstavnik: ALH 84001 nastao pre 4 Ga Udarom meteorita pre 15 Ma izbačen iz Marsove atmosfere Dospeo na Zemlju pre 13.000 godina Malu grupu u ahondritima predstavljaju i meteoriti sa Meseca (tzv. Lunaniti, Lunanites)
sačinjeni od Fe-Ni legura Niskotemperaturna legura sa manje 6% Ni je kamacit – Heksaedrit Visokotemperaturna legura sa ~10% Ni – taenit, meteorit Oktaedrit Ataksiti – više od 14% Ni (sastoje se od sitnih lamela kamacita i taenita) Klasifikacija I-IV na osnovu (opadajuce) koncentracije Ga i Ge Gibeon, oktaedrit, 1836. (Petnicki uzorak Campo del Cielo) Widmanstätten- Strukture: Poznata samo iz gvoždjevitih meteorita; Veoma sporo hladjenje 1 – 100 stepeni za milion godina, na temp. 700-450 stepeni. Iz taenita u kamacit METEORITI: Gvoždjeviti
mase ~10% mase proto -Zemlje U ranijoj fazi kad je masa proto-Zemlje ~60 % konacne mase, impaktor u potpunosti ostaje u Zemljinom mantlu U kasnijim fazama razvoja kada je Zemlja blizu svoje konacne mase, jezgro impaktora se stapa sa zemljinim jezgrom Nastajanje velikih magmatksih okeana Rubie et al. 2011
System, Bicentennial Review (2007). Journal of the Geological Society, London. Timothy J.McCoy, David W.Mittlefehldt, Lionel Wilson: Asteroid Differentiation (from Meteoritics and the Early Solar System II) W. M. White: Geochemistry, Chapter 10 – Chosmochemistry (2006). Online edition http://www.imwa.info/geochemistry/